Da li Vam je nekada Vaš stomatolog rekao da imate duboke džepove oko zuba?
Ili ste možda čuli za tužnu priču nekoga ko je ''imao sve svoje zube, zdrave, a onda su jednog dana počeli da ispadaju! Stomatolog je rekao da moraju da se izvade i eto, već 10 godina nosi totalne proteze''?
Ovako tužne priče ne moraju da postoje. Zato želim da Vas upoznam sa time koliko agresivne bolesti desni mogu da budu, šta treba da preduzmete da ih izbegnete i kako se parodontopatija zaustavlja.
Ona sa čim smo se svi nekada u život susreli su upaljene desni – gingivitis. Otečene, crvene desni, lako krvare, bole, generalno stvaraju jeda osećaj diskomfora. Pacijenti tada, nažalost, uglavnom izbegavaju da dobro održavaju higijenu bolnog područja, što dovodi do toga da problem samo napreduje. Na upaljenom područje se hrana taloži i samo produbljuje upalu. Pacijenti stanje često ignorišu, dok ne dođe do ozbiljnijeg pogoršanja u vidu parodontalnog apscesa – otoka oko zuba koji poreklo vodi od potpornog aparata zuba i znak je da oboljenje desni napreduje.
Šta se zaopravo tu dešava?
Naa usta su prepuna bakterija. Ona nikako nisu sterilna sredina i to našem telu ne bi ni odgovaralo. Tu naravno imamo mnogo dobrih bakterija, koje učetvuju u održavanju homeostaze, tj ravnoteže u ustima. Tu su i patogene bakterije koje izazivaju karijes ili parodontopatiju. Ovih oboljenja ima oduvek, a od kada se ljudska ishrana svela na pretežno rafinisanu hranu prepunu šećera, ona su samo još češća. Realnost je da danas više hranimo patogene bakterije usne duplje nego ššto unosimo hranljive materije u svoj organizam. Zato se prevalenca oboljenja zuba i desni povećava svakog dana.
Usled neadekvatne higijene, na zubima ostavljamo deo bio filma, nekada poznatog kap plak – žuta sluzava materija zalepljena na naše zube, sastavljena od bakterija, ostataka hrane i produkata bakterija koje su uživale u gozbi svih šećera koje smo uneli tokom dana. Naročito dobro bio film možemo videti na vrtovima zuba, tik uz marginalnu gingivu – najosetljivijji deo desni odakle svi problemi i počinju.
Kada se dovoljno dugo zubi peru dovoljno loše, meka struktura bio filma prekazi u čvrste naslage zvane zubni kamenac, usled taloženja kalcijuma i drugih minerala iz pjuvačke. I onda mu četkica za zube više ne može ništa. Ako se ovo još zapusti, bakterije progrediraju niz sulkus (prostor izmešu deni i zuba), napadajući parodoncijum, vezivo između zuba i kosti i stvarajući džep koji predstavlja naruššavanje zdravlja i integriteta same alveolarne kosti. Velike naslage kamenca drže zube povezane međusobno bolje nego što ih parodoncijum sada drži vezane za kost. U ovom stadijumu, pacijenti se više čak ni ne žale da ih decni bole. Sondiranjem se dešava da dolazimo do vrha korena zuba, ali su nervna vlakna toliko narušena, da bola pri sondiranju nema. I ovkakav pacijent je propustio šansu da spase svoje zube jer je čekao previšše dugo...
Redovnim uklanjanjem zubnog kamenca Vaš stomatolog će primetiti ako počne da se dešava nešto u smislu nastanka džepova, uputiće Vas specijalisti parodontopatije, obučiće vas kako da održavate higijenu da se bolest zaustavi. Ovo je važno da znate: parodontopatija se ne leći, ona se samo zaustavlja. U nekim slučajevima može da se nadoknađuje i izgubljena kost, ali Vi ćete zauvek imati ovo hronično oboljenje i redovne kontrole moraju da Vam budu na spisku bar dva puta godišnje.
Ukoliko bolest uznapredovala, a za zube još uvek ima nade (nije došlo do terminalnog stadijuma oboljenja kada se zubi klate i predviđeni su za vađenje), specijalista parodontologije će predložiti tzv. režanj operaciju. Radi se o tome da površinu korena obolelih zuba treba očistiti detaljno i za to nam je potrebno da zavirimo ispod desni, pa da bi to područje bilo pod detaljnom kotrolom oka, desni se odižu i kost i ogoljeni korenovi postaju vidljivi. Pre svega ovoga se, naravno, daje anestezija, tako da već sada možete da prestanete da računate koliko sve ovo o čemu pišem zvuči bolno. Dakle, sa površine zuba se ukloni sav preostali kamenac instrumentima koji se zovu kirete. Sličnim instrumentima se sa desni ukloni nekrotično i zapaljensko granulaciono tkivo i organizam je oslobošen od napadača. Ovako se eliminišu džepovi, mrtvi duboki prostori između zuba i desni koji su prepuni bakterija, gnoja i koji prave neprijatan zadah. Nakon tako detaljnog čišćenja i ispiranja, desni se ''vrate na mesto'', ušiju hirurškim koncem (koji se skidaju nakon 7 dana). Najverovatnijenće Vam biti prepisani antibiotici kako bi se smanjila mogućnost infekcije ovakvog područja.
Najmanje šest nedelja kasnije, vreme je da se protetski zbrinu prostoru gde zubi nedostaju i da se preostali zubi vežu mostovima kako bi se pritisak pri žvakanju rasporedio pravilno, a zubi praktično bili pridržani mostom. Ali to je već neka druga, protetska priča...
Evo jednog primera pre i posle. Obratite pažnju na boju i upaljenost desni pre i posle intervencije.
Pacijentkinja je morala da ostane bez centralnog sekutića i levog drugog premolara. Pošto je prethodno imala krune na prednjim zbima, tokom oporavka i zarastanja desni, zbrinuta je bila privremeneim krunama.
Privremene krune su u toku perioda zarastanja postale neadekvatne, vratovi zuba su bili ogoljeni kao posledica uklanjanja nekrotičnog tkiva desni, pa su u međuvremeneu urađene nove.
Nakon 2 meseca od operacije, krenuli smo sa definitivnim protetskim radovima i ovako njen osmeh izgleda danas.
U planu je operacija i protetska sanacija zuba donje vilice.
Jedini način da prevenirate ovakva oboljenja su redovne kontrole, dobra higijena i ukoliko dođe do operacije, shvatiti da je to poslednji način da sačuvate svoje zube.
Za hiruršku terapiju, zahvaljujemo Dr Miroslavu Miščeviću, specijalisti bolesti usta i zuba.
Protetska rehabilitacija - Dr Ana Anđus, specijalista stomatološke protetike.